|
 Warthog, das Warzenschwein, i bilo koji drugi naziv ove vrste Afričkih divljih svinja vodi od riječi… bradavice + vepar !
Phacochoerus africanus pripada jednoj od pet vrsta divljih svinja koje žive na crnom kontinentu i vrlo su zanimljiv trofej i san svakom Afričkom lovcu.
Težine odraslog warthoga je oko 60-90 kg.
Zavisi od terena u kojima žive, prehrane i kiše koja utječe na vegetaciju jer je ova vrsta uglavnom zavisna od trave i korijenja. I naravno o količini energije koju svinja troši u pronalasku hrane. U Africi ne možemo pričati ni o kukuruzu i pšenici a još manje o žiru. Ali zato o ogromnim trofejama kljova veprova.. apsolutno smo na dobrom putu. Naši veprovi imaju sjekače kao oružje i oruđe a što je kod Afričkih veprova obratno, zapravo, sjekači (donje kljove) su vrlo slične našim ali su zato brusači enormno veliki.
Da bi se veprovi domogli svega navedenog brusači su im itekako od koristi a pogotovo kad se radi o svakodnevnom kopanju rupa za spavanje.
Kako voda ispuni rupe u kojima borave, vepar ne može po blatu i skliskome izaći, često se utopi. A potkraj kišnih sezona lovci na „warthog ivory“ pretražuju takve terene i pobiru kljove sa lešina koje se kasnije koriste za izradu suvenira i prigodnih predmeta .
Warthog ima dosta prirodnih neprijatelja..
 Prirodni neprijatelji su im pored čovjeka lovca, svi predatori i velike mačke, hijene i krokodili. Stoga se desecima tisuća godina kog warthoga do savršenstva izoštrio njuh koji mu služi za determinaciju svega stotinama metara oko sebe.
Vid, a naročito kod starih veprova je jako loš, tako da su nerijetko u pratnji mladog vepra, sluh ih puno ne tangira jer je sama činjenica da predatori ne proizvode nikakav zvuk.
Često sa čeka znamo provocirati mlađe veprove, lupkati, oglašavati se, čak i pričati, samo gledaju svojim okicama, pokušavaju dobit u nos i ako im to ne prođe, puno se ne uznemiruju.
Isto tako znam uočiti vepra na 500 metara u savani kako se približava uz nepovoljan vjetar. Samo zastane, digne glavu, rep i briše koliko ga noge nose, a zaista zna trčati jako brzo !
Trofeja je iznimno cijenjena a pogotovo kod starih primjeraka koji skoro u pravilu, imaju jednu kljovu znatno kraću !?
Kod mladih to ne primjećujemo ali stari veprovi kroz svoje godine postaju ljevaci ili dešnjaci, isto kao čovjek. I to se jako dobro izrazi kod brusača koji se troše ! I tu onda nailazimo na neiskustvo mlađih lovaca. Neće ga pucati jer ima jednu „strganu“ !?!?
Potpuno pogrešno iz više razloga. Već spomenuto da je to karakteristika starog vepra.
A drugo što se ocjena trofejne snage isključivo temelji na mjerenju jednog i to dužeg brusača, dužina i opseg daju konačnu ocjenu !
Druga kljova, brusač i sjekači se uopće ne broje niti vrednuju, upravo iz razloga što bi na taj način nepravedno eliminirali stare i najbolje kljove iz ocjene i bodovanja.
Warthoga je najbolje čekati uz vodu, mada u pretraživanju i piršu često (po povoljnom vjetru) naletim na kapitalca u šikari.
 Puno sam dobrih veprova odstrijelio ( sa lovcima) uglavnom u popodnevnim satima ali isto tako sam zadnji put sjeo kod vode s lovcem na čeku u 9 a u 9:20 došao stari, sigurno u zlatu, vepar.
Isti je odbio pucati jer je mislio da sam mu ponudio prvog što je izašao i naravno, na kraju se jako pokajao. Radilo se o vepru o sigurnih 28 cm u lijevoj kljovi !
Inače 27 cm je zlato jer opseg uvijek nosi oko 11 cm te kad se to dvoje pribroji dolazimo do 38 točaka što se smatra zlatna i izvanredna trofeja.
Treba obratiti pažnju na mlade, do 3-4 godine veprove jer obično par minuta iza njih dolazi starac !
Iako takvi mladići ponekad nose sjajnu trofeju, 23 – 26 cm, radije pričekati koji minut.
Dugo se zadržavaju pored vode, uvijek biraju najkraći put, piju pa se kaljužaju tako da se ima vremena donijeti odluka.
Svaki kalibar iznad 7 mm i prosječna kugla, s pogotkom u plećku donosi trenutnu smrt. Gotovo uvijek vepar padne kao gromom ošinut ali poslije pola minute dolazi do reakcija mišića i karakteristične „vožnje bicikla“.
 Treba prepuniti i čekati neko vrijeme. Znalo se dogoditi da se isprazni puška, krene dole a vepar ustaje. Panika !
Općenito nije velika životinja, prosječna silueta je kao naš dobar nazimac i vitalna zona je 10 x 10 cm.
Raditi dermopreparat je riskantno i ne uspije svaki put jer warthog, kao i svaka svinja ima puno masnog tkiva a posebno u bradavicama na glavi te ako „skinner“ to nije dobro odradio dolazi do toga da se ta mast upali jer sol u mast ne prodire pa tako dermopreparator doma ima pune ruke posla i ne može jamčiti.
 Zanimljivo je da odstrel ovakvog vepra košta „smiješnih“ 250 – 380 eura za razliku od Evropskog lova na vepra. I da nerijetko imam lovaca koji pucaju po 3 trofeje a jednom sam imao lovca koji je isključivo išao u lov na 5 kapitalaca. I dobio !
Fotografije i napisao:Đivo Ćurlica |
