|
 Nissan Navara bez napora juri kroz tamu prateći dugu svjetlosnu traku ceste. Brisbane je 5 sati iza nas. Vozimo prema Goondiwindi country gradiću iz minulih vremena kad se tražilo zlato i opal i naseljavala ova pusta i ogromna zemlja. Dizel motor lagano prede i jednolično guta kilometre dok jedina radio stanica svira lagani jutarnji country. Slim Dusty pjeva stari hit “Pub with no beer” dok se ja lijeno protežem i gledam grupice klokana kako preskaču cestu. Par stotina metara ispred nas svjetla obasjavaju kamiončić pun divljih svinja i sivih klokana koje je profesionalni lovac odstrijelio tokom noći. Jutarnja svjetlost polako osvaja horizont budeći prirodu oko nas. Australija se budi uz kriještanje papiga koje sjede po ogradama prostranih žitnica i ponekim usamljenim jastrebom što nadgleda road kill. Jastrebovi i vrane su čistači auto puteva i ranom zorom obilaze zgažene klokane, zečeve i ostalu divljač. Pospani i nepažljivi vozači često se sudare s klokanima koji preskaču cestu u zadnji čas pa ih treba pažljivo zaobilaziti. Željko ubacuje CD i mirno australsko jutro razvaljuje Thompson koji grčevio zove nekog Ivana i raspituje se za nekretnine oko Kupresa. Misli mi odlutaju daleko, a pogled skenira cestu ispred nas.
U glavi kujem planove, nade i iščekivanja s ulovom dobrog vepra i makar nekoliko zečeve i lisica. Lov na veprove u Australiji je interesantan, ali trofejna vrijednost često je razočarajuća što ni malo ne smeta lovce u najpopularnijem vidu lova u ovoj pustoj i ogromnoj zemlji. Često veliki i uhranjeni vepar ima slomljene ili slabe zube dok mlađi i lakši zna imati veće. Ipak zubi su rijetko dobri kao oni od kapitalnog euro – azijskog vepra. Kapetan Cook i ostali istraživači i osvajači donijeli su prve europske veprove u ovaj dio svijeta i ostavljali po nekoliko na svakom otoku na kojem su stali da bi se mogli prehraniti u slučaju brodoloma. Neki su došli a područja Južne Azije i Indonezije, a neki jednostavno pobjegli farmerima i tragačima zlata koji su neumorno pretraživali ovu ogromnu ploču u potrazi za bogatstvom. Još i danas se vide obrisi porijekla Yorkshire i Berkshire engleskih svinja dovedenih za uzgoj.
 Divlje svinje možete naći nekad u velikom broju na plodnim farmama s puno vode i naći ih u svim bojama, ali crne prevladavaju. Svinje su pametne, adaptivne životinje koje mogu preživjeti u teškim uvjetima, ali jedno je sigurno - bez vode ne mogu. Srce zaigra svaki put kad naletiš na svježe izrovanu lokvu u kojoj se vide čisti tragovi papaka i izvaljanih leđa ili onih dugih rovova kad pola njuške zabodu u blato i režu meku zemlju tražeći crve i korijenje biljaka. Na slabo lovljenim farmama njihov dnevni ritual je uobičajen i često se sreću utabane staze, oguljena trupla drveća s tragovima blata i dlaka od jutarnjeg češanja. Kad se uznemire lovom ili drugim pritiscima, postanu nokturni i tajnoviti mada te znaju iznenaditi u svako vrijeme. Ponekad se na polupustinjkom horizontu pojavi i kakav crveni koji kao duh užurbano izmiče suncu. Oni se uporno kreću između hrane, vode i skloništa samo treba uhvatiti ritam što je lakše reši nego učiniti pogotovo ako je vrijeme limitirano na par dana. Na tropskom se sjeveru u nepreglednim džunglama i naplavnim ravnicama pronađu največi i najjači veprovi zvani Razorback. Agresivni i dobro uhranjeni znaju biti opasni sa svojim velikim kljovama kojima razdiru tlo u potrazi za hranom. Najomiljenija su hrana krokodilima koji ih sačekuju na pojilima ili obalama rijeka. Valjda im se stari zubati predatori svete za sva razorena gnijezda i pojedena krokodilska jaja.
Lovište
 Još jedan uzastopni lov na divlje svinje na privatnoj farmi kod mjesta Yallabourn na granici QLD i NSW. Ravničarski kraj s nekoliko sitnih brda, prepun žitnih farmi, pamuka i u zadnje vrijeme maslina. Vode ima dosta, a svinje su guste uz rijeku. Nedavne kiše su ozelenile i oživjele kraj, a trava je dosegla do ramena na nekim mjestima. Na farmi od 12000 hektara je ogroman blok s posađenim maslinama i svinje se uporno zadržavaju oko njih dok ih visoka trava dobro štiti od pogleda predatora. Na farmi nas dočekuje manadžer Tim i nekoliko njegovih pasa. Sa svojim radnicima brine o žitu, maslinama, nekoliko tisuća ovaca i nekoliko stotina krava. Par razbacanih hangara prepunih poljoprivredne opreme i 5- 6 traktora i kombajna s različitim alatima prikačenim na njih ispunjava okoliš. Tim hvali ogroman John Deere traktor dok nam pokazuje put u kolibu koju nam je ovaj put namijenio. Rastrošna i na brzinu sklepana kućica ima veliku kuhinju i nekoliko soba za spavanje koje uglavnom koriste radnici i sezonci koji dođu šišati ovce. Plašimo paukove dok stavljamo svoju opremu po sobama i hranu u frižidere. Nakon nekoliko minuta cvrkuću špek i jaja i uz šale i smijeh počinjemo jutro. Ubrzo stižu Željkov otac Stipe i zet Johhny s njegovom kujom Roxy i priprema za lov počinje.
Divljač i oprema
Divlje svinje se love slobodno i neograničeno cijelu godinu i to odmah stavlja osmijeh na lice. Zadnji put smo ulovili 9 komada za vikend, a psi su odlično odradili posao. Najpopularniji načini lova su sa psima i puškom, ali i psima i nožem. Lov nožem i psima je jako popularan kod mladih lovaca i popularan je u Australiji, Novom Zelandu i nekim državama u USA. Veliki psi mješanci, specijalno odabirani i trenirani za ovakav lov, lociraju vepra i drže ga za uši dok ne stigne lovac koji mu podigne zadnje noge i zada smrtonosni udarac dugim dvosjeklim sječivom. Ovakav lov nije moj personalni izbor jer je neselektivan i malo sirov, ali ima svoju dimenziju izazova. Neki od pasa izgledaju zastrašujuće (mješanci pitt bulla, mastifa, bull terriera, rodezijskog ridgebacka ili wolf hounda) i dobro zaštićeni debelim kožnim i metalnim omotačima jure na razjarene i u čšsak stisnute veprove i krmače. Psi se dijele na runnere, trkače s odličnim nosom i luggere teže i jače pse koji grabe vepra. Željko i Johnny imaju tzv. bailing dogs ili pse koji pronađu i zadržavaju svinje dok ne stignu lovci koji završe posao odstrijelom ili nožem. Njih dvojica uglavnom koriste Marlin 44 magnum lever action repetirke, Stipe svoj stari, provjereni Winchester 30/30, a ja lagani Sako 3006. Na farmi ima solidan broj lisica i zečeva pa se veselim odstrijelu kojeg zeca za gulaš. Za njih smo ponijeli Tikka Supervarmint u 204 Ruger fantastičnom mini kalibru koji strahovitom brzinom stiže zečeve i lisice na svim praktičnim daljinama. Puška opremljena s Leupold LR 6-20 x 50 optikom i teškom cijevi nije baš prikladna za dugo nošenje, ali je super precizna. 32 gr Hornady je precizan i nemilosrdan varmint projketil. Momci love mehaničkim nišanima, a moja optika ( 4-14x44) i nije baš prikladna za lov na svinje na ovakav način i na ovakvom terenu s optikom velikog povečanja. Bolje bi pristajao kakav široki, pogonski Kahles ili nešto slično. Uglavnom lovimo rano ujutro i kasno popodne s odmorom za ručak, ali znamo lutati i do kasno u noć u potrazi za svinjama i lisicama.
Svinje već godininama lovim promjenjivljim uspjehom. Lovio sam ih bez pasa dosta uspješno ranijih godina kad ih je bilo više i kad su se mogle vrlo često pronaći po danu. Uglavnom rano ujutro ili predvećer kad izlaze u potrazi za hranom ili da ugase zeđ. Najuspješnije je bilo ljeti kad si mogao vidjeti vepra usred bijela dana kako ide prema pojilu. Ljetnji lov po velikim vrućinama nije baš za svakog lovca jer sunce, muhe i zmije znaju otežati dan. Svinje izdrže danima bez hrane, ali bez vode teško. Lovio sam ih u svako doba godine od plodnih žitnih polja do gustih planinskih suma. Od osrednjih žitom popunjenih veprića do planinskih gorostasa, usamljenika s kojima se nije igrati. Najljepše ih je loviti tamo gdje ih ima puno, a takva mjesta nije lako pronaći. Lov na svinje je najčešći i najpopularniji pa je teško doći do dobrih farmi i terena za lov. Sa psima je puno lakše pogotovo kad su psi dobro obučeni. Catahulla psi su veliko oduševljenje jer su pametni, snažni, odličnog nosa i kondicije. Lov sa psima zahtijeva drukčiji način pripreme i oružja jer se često puca na blizu i brzo. Nema se vremena za pažljivo plasiranje pogotka, a potreban je razoran i moćan kalibar koji na mjestu zaustavi štetočinu. U Australiji u sušnim godinama svinje i lisice unište i do 40 % okoćene janjadi pa su veliki neprijatelj farmerima. Štete na žitaricama se mjere na stotine milijuna pa je lov na svinje dobrodošao i često se dogodi da farmeri traže lovce koji su voljni doći i smanjiti populaciju ovih štetočina. S osmjehom se sjetim jedne farme gdje su svinje u krdima uredno pratile kombajne za vrijeme košenja žita. Autom smo obilazili poljane i gađali svinje naslonjeni na haubu auta ili s nasipa. Više je to sličilo na pokretno strelište nego na lov, ali farmerima je bilo neophodno da što više smanjimo populaciju tih šteočina. Bilo je dosta malih u pidžamama pa smo ko ludi trčali za njima i lovili ih dok su se oni otimali i pokušavali ugristi.
Dan prvi
Lutamo po poznatim mjestima u potrazi za svinjama, a psi svako malo iskaču iz auta i provjeravaju tragove i mješavinu mirisa. Trenirani su isključivo za lov na svinje, ali drugu divljač ili stoku ne proganjaju. Grupa pasa sastoji se od Catahulla Bear i Ice, NLT Buck i mješanaca Dodge i Roxy koji su snažni borci i odlični trkači. Bear je stari iskusni lovac kojeg obožavam i prekrasan je primjerak Cattahulla pasa koji su autohtoni i odgojeni od američkih Indijanaca za odbranu od vukova i kojota. Miran i poslušan div kojega su nekoliko puta ozlijedili razjareni veprovi. Bear lovi pametno i efektivno i predvodi ostale pse. Željkov najbolji lovac je kuja Jet koje je ostala kući jer ima klupko prekrasnih štenaca. Pronalazimo dosta tragova oko vode i maslina, ali ih je teško pronaći u gustoj travi i šiblju. Pažljivo se krećemo jer je vruće i zmije su vani. Moramo čuvati i sebe i pse, a Željko koji je uložio toliko truda u odgoj svojih pasa, pažljivo bira liniju kretanja. Češljamo par šumaraka i vraćamo se kući bez plijena.
Popodne ponovo u potragu uz kukuruzna polja blizu rijeke. Odvajam se od grupe i zauzimam dobro mjesto za osmatranje. Nakon nekoliko poziva vabilicom iz trave izlazi jedan mršavi lisac, a 3006 ga nemilosrdno baca u jarak. Mijenjam mjesto i mičem se skoro kilometar na uzvisinu i ponovo osmatram teren. Uskoro vidim dvije krmače s mladima kako pretrčavaju čistinu i nestaju u kukuruzu. U daljini se prolomi promukli pucanj. Željko se javlja UHF radijem da su odstrijelili vepra na čistini dok se vraćao sapojila. Teški 240 gr projektil iz 44 mag ga je oborio skoro na mjestu. Ulazim u kukuruzno polje, ali ne mogu pronaći svinje i lagano kružim uz obalu rijeke. Naslonim se uz drvo i ponovo vabim lisicu. Nakon desetak poziva se smirujem i čekam. Vjetar njiše kukuruz u nekom blagom ritmu dok sunce lagano zalazi. Na nebu kruži prekrasan Wedgetail orao i osmatra zečeve. Ovi prekrasni predatori obično love u paru i dok jedan privlaći pažnju zečeva, drugi tiho prilazi s druge strane i velikom brzinom i lakoćom grabi zagledanog zeca. Odlučim krenuti i sačekati momke uz cestu, kad iza mene vidim na oranici lisicu kako me gleda i napregnuto visoke glave njuši. Kleknem, poravnam končanicu na prsa i pošaljem Hornady Interbond koji strahovitom brzinom pogađa prsa i diže oblak prašine iza lisice. Lukavi predator je odletio u vječna lovišta i ne znajući što mu se dogodilo. Neodlučnost mu je presudila.
Nakon večere ponovo lutamo autom po farmi, a psi pozadi veselo zalaju kad “pokupe” miris svinje. Stojim na platformi iza kabine s Tikka-om u ruci i pod svjetlom pucam nekoliko zečeva dok lagano obilazimo teren uz rijeku. Od veprova ništa, vjerojatno ih je često pucanje potjeralo u skrovišta. Da ne pokvarim lov na svinje, mijenjamo teren i pakiram ljuti 204Ruger. Nakon nekoliko kilometara psi se uzmemire i Željko zaustavi auto na što oni žurno iskočiše s platforme i odjuriše u mrak. Željko ih prati na GPS ekranu, a ja gledam njihove LED lampice na ogrlicama kako jure i povremeno nestaju u džbunju i travi.Nakon nekoliko minuta lavež alarmira kontakt sa svinjom. Trčimo, prilazimo i vidimo kako psi čvrsto drže krmaču od nekih sedamsetak kila koja cvili od nemoći dok je Bear i Roxy čvrsto drže za uši. Johnny brzo prilazi i britkim nožem završava agoniju unistivača usjeva. Nastavljamo dalje i psi ubrzo pronalaze manje krdo krmača s mladima kod jednog pojila. Psi grabe krmače, a ja odstrijelim jednog manjeg u pidžami. 30/30 i 44 mag ubrzo završavaju posao i mi veselo nastavljamo dalje. Ubacimo ulov na Nissana i napojimo pse. Na putu nazad lampa otkrije još jednu lisicu koju zadržavam vabilicom dok vadim Tikku iz kofera. Lampa obasjava lisicu u travi udaljenu nekih osamdesetak metara, a 204 Ruger besprijekorno odrađuje svoj dio posla. Mladi NLT, Buck odjuri i sav ljut grabi i pokušava dovući lisicu. Otkinem joj rep za budući trening pasa i vraćam se u auto. Veseli se vraćamo u kolibu i jurimo u vreće za spavanje.
Dan drugi
Već u 4 sata ujutro smo zauzeli položaj i u mraku pratimo pse. Prohladno je, ali će za koji sat temperatura skočiti preko 30 stupnjeva. Na ovim vrućinama psi se brzo “pregriju” pa ih treba odmarati i napojiti. Željko ima na autu ugrađen rezervoar od 60 l vode i kad psi ožedne, sami traže crijevo. Dvogled razabire nekoliko crnih mrlja koje se kao bez cilja kreću oko pojila. Ubrzo nestaju u travi i žbunju i psi tiho odjuriše kad se promijenio pravac vjetra. Za njima trče i lovci jer buka borbe u travi, laveža pasa, štektanja zuba veprova i cviljenja nepogrešivo markira jutro. Borba je oštra i psi zakočenih vilica vise na dva vepra od oko 80 kila. Krmače i mali trče u krug i zbunjeno nestaju s poprišta bitke. Povaljena trava, roktanje vepra koji se nervozno otima ugrizima psa. Bear i Dodge drže jednoga dok se Roxy bori s drugim pokušavajući ga čvršće zgrabiti za uši. Buck lukavo grabi vepra za muškost i on u mukama skviči. Okreće se da odbaci Bucka, ali ga Ice grabi za uho i vuče na drugu stranu. Željko uskače među njih iz s manje od metra odsteljuje vepra. Prasak! Drugi vepar se otima i bježi. Psi ga stižu i ponovo grabe. Vrhovi uha mu nedostaju, a krv izbija iz nekoliko rana. Ovaj put i Ice im se pridružuje i njih troje čvrsto drže vepra kojeg Johnny dokrajči nožem. Situacija je pod kontrolom, a Stipe i ja samo gledamo jer su momci brzo i efektivno obavili posao. Buck se važno popeo na prvog vepra i označio ga svojim lovnim uspjehom. NLT star šest mjeseci je već dovoljno naučio da je oprezan u susretu s veprovima, ali uporno grize uho “smirenog” vepra. Pomilujem ga i pohvalim za trud i sudjelovanje. Momci provjeravaju pse da nema nekih ozljeda i brzo tovarimo ulov na auto. Psi su veseli kao i mi. Vozimo se na drugu stranu farme dok nam Stipe priča o svojim lovačkim počecima i avanturama s veprovima u Slavoniji. Davne 1970 je napustio svoj kraj u potrazi za boljim životom, ali nije napustio lovačke navike i želje. Oba sina je naučio užicima i naporima lova i oni danas nastavljaju njegovim stopama.
Iako u godinama, još može čitav dan loviti lagana koraka i oštra oka.
Usput dosađujem ekipi koja me jedva pusti da odstrijelim dva zeca. Zečevi su ovdje brojni i u odličnoj kondiciji pa je šteta propustiti priliku. Po povratku u kamp brzo ih oderemo i spremimo u zamrzivač. Sječivo lovačkog noža mora odlično obaviti svoj posao. Čistim pušku dok spremamo ručak jer prašina nema milosti prema osjetljivim lećama optika.
Nakon laganog ručka i par piva, pripremam komad svinjske vratine za večeru i stavljam u pac. Psi odmaraju u hladovini lagano dahću dok im dosadne muhe ne daju mira boreći se za svaku kap tečnosti makar i suza. Polako tonem u san umoran od lova i slatkoće hladnog piva. Sat nas budi u 4 popodne i nakon brze pripreme podijelimo se u grupe i češljamo jednu veliku šumu par kilometara u dubinu. Povremeno se čujemo UHF radijem, ali dolazak do pojila otkriva samo jednu grupu žednih koza koje ne diramo. Polukrug i nazad u širokom luku da pokrijemo što više terena. Znakovi svinja i utabani autoputevi su vidljivi, ali ‘nitko nije kod kuće’. Sve staze vode u masline koje mi bude sjećanje na lijepu Dalmaciju i ljeta mladosti. Tad sam rađe lovio ‘neku drugu divljač’ koja se okupljala po rivama i kafićima, a sezona je uvijek bila otvorena. Stipe mi priča o svom lovu u Staroj Gradiški, Đakovu, Našicama i češka glavu sječajući se svoje stare kokotare i vjernog njemačkog lovnog terijera koji je sjedio s njim na motoru dok su vozili u lovište. Teška srca se rastao od svog lovačkog prijatelja. Oko nas šuma eukaliptusa, gusto čupavo džbunje, dreka papagaja i lijeno dozivanje vrana. Vrućina neumoljivo kopni usta i pogled. Hodamo prema mjestu dogovora dok nam jedna mršava lisica presjeca put i brzo nestaje u žbunju. Teškim korakom ostavljamo trag na mekom crvenom pijesku i dolazimo do mjesta gdje nas momci ubrzo pokupe i voze nazad u kamp. Noć donosi lov s lampom, a odlična Lightforce svjetiljka otkriva zečeve, lisice i na ivici jednog šumarka dva vepra koji začuđeni zastadoše. Stipe i ja iskačemo iz auta, brzo punimo i nišanimo i na tri pucamo. Veprovi poskočiše i potrčaše prema šumi. Tupi udarci pozitivnog pogotka su označili svoje, ali to kod svinja ‘ne pije puno vode’. Opalim još jedan metak koji podiže prašinu blizu vepra u trku. Nakon dvadesetak metara jedan se prevali, ali drugi još bježi. Pucam ponovo i pogodim ga, igrom slucčaja u vrat. Pogodak iz 3006 ga na mjestu prevali u stranu. Dok prilazimo, gledam ih pomalo nervozno, ali trzaji nogama ih izdaju. Psi su brzo prevalili šezdesetak metara i zgrabili smirene svinje. Pogoci i veprići osrednji oko pedesetak kila, ali bez kvalitetnih zuba. Mladi i žitom dobro utovljeni dobro će doći kao hrana za pse. Trpamo ih pozadi auta i nastavljamo. Nakon što smo prošli nekoliko livada, vraćamo se na farmu. Voda iz spremnika ispred kuće me osvježava. Hladno pivo i neka brza meza za večeru dovoljni su jer sam preumoran peći vratinu. Dokle god je moj metak brzi od brojčanika na benzinskoj pumpi, ne želim prestati proganjati divljač i prelaziti poprilične udaljenosti do različitih farmi na kojima smo sretni da možemo loviti. Razmišljam koliko toga sam naučio od ovih momaka u zadnjih nekoliko mjeseci i koliko pažnje, rada i truda ulažu u svoje pse i kolika im je odlučnost za lov na svinje. Željko lovi svinje skoro svaki mogući vikend i iza sebe ima stotine ulova i uspješnu lovačku karijeru. Pivo mi brzo izmiješa javu i san i potonuh negdje na neko lijepo mjesto umoran od doživljaja i vrućine.
Dan treći
 Jutro nas dočeka na jednoj ledini uz rijeku gdje su psi stigli jednu poveču krmaču i pokušavaju je zgrabiti. Ona im bježi u krug i traži predah da smisli u kojem smjeru je najbolje pobjeći. Juri i ramenom udara Dodga kojeg udarac odbacuje u stranu i za tren nestane u kukuruzu. Psi jure za njom i Ice i Bear je brzo stižu i opkole. Pucati je riskantno jer su psi u klupku s krmačom. Žestoka borba, režanje pasa i cvokotanje njene snažne vilice puni zrak oko nas. Krmača kontrolira prostor oko sebe i nervozno se vrti u krug dok psi traže momenat napada. Obruč se nemilosrdno zatvara i Dodge prvi grabi uho. Krmača ga bez napora stese, ali Bear i Roxy ponovo grabe dok se krmača pokušava skokom u zrak izvući iz klinča. Ice i Buck grabe pozadi dok Bear grabi vrat. Johnny grabi moment i oštrim udarcem prosječe dugu ranu kroz rebra prema srcu. Krmača stoji, ali noge polako malaksaju i Bear je vuče naprijed otvarajući situaciju za Roxy koja grabi grkljan. Krmača se otima, ali snaga rapidno nestaje. Na Željkovu komandu psi otpuste plijen i odmaknu se i on joj hicem u glavu prikraćuje muke. Na tijelu krmače se vide ožiljci ranijih borbi. Dodge je dobio dobar udarac u rame, ali nema otvorenih povreda. Momci peru lica i vratove pasa od krvi i pažljivo ih pregledaju. Vilice odraslih krmača su snažan alat koji može zadati opasne rane. Oko nas polegla trava i kukuruz ukazuju na bitku, a jutro polako grije leđa na kojima se skupljaju dosadni rojevi muha. Željko prilazi autom da možemo utovariti krmaču i laganom vožnjom nastavljamo. Prelazimo par kilometara geometrijski precizno posađenih maslina, ali već je kasno. Svinje su se najele i povukle se u obližnju šumu. Sunce počinje pržiti sve oko nas i trava se savija nakon jutarnjeg kupanja u rosi. Zemlja je meka i pjeskovita pa su koraci teški. Mazim Beara dok se vraćamo prema autu. Psi veselo odjure i povremeno se vraćaju u širokim krugovima. Buck se drži uz nogu, a glava i vrat su mu pokriveni čičcima i ljepljivom travom. Vraćamo se do kolibe i pozivamo Tima na ručak. Nakon par sati uživamo u svinjskoj vratini, a naš domaćin nikad nije probao ovakvu deliciju pa veselo mljacka i zalijeva zalogaje pivom. Razmjenjujemo lovačke priče i ranije doživljaje, a potom odlazimo na popodnevni odmor. Staro je pravilo da pun želudac slabo lovi. Zvuk velikog traktora me budi i prvi uskačem pod primitivni tuš. Voda je topla i pjeskovita kišnica koju je cijev s krova dovela u metalni spremnik. Ni industrijski sapun ne može oprati miris svinja i masnoću s ruku. Nakon kave i nekoliko mađarica sjedamo u auto za novu rundu potrage za svinjama. Psi skaču na platformu Nissana i veselim lavežom označavaju početak novog lova. Nakon nekoliko kilometara momci me ostave na prašnjavoj cesti i nastavljaju dalje. Uzmem Tikku preko ramena i pronalazim jedan zgodan proplanak za osmatranje zečeva. Vrijeme je da se 204 Ruger stavi na pravi test i pokaže što može u ovo lijeno, toplo popodne. Oko mene travom okrunjene otvorene livade s mjestimičnim džbunjem divljih kupina, indigo busha i tussock trave. Popodnevna žega i lagan vjetrić igraju se stvarajući vrtloge vrućine preko ledina. Preko livade sitan usijek presahlog potoka koje markira sitno džbunje. U daljini se crveni pješčana mrlja od pijeska i malo dalje počinje gusta šuma mješavnine eukaliptusa i mallee džbunja. Indigo bush pokriva teren i povremeno skriva skupinu klokana koji su izišli na pašu. Odabirem položaj u sjeni skupine eukaliptusa i malo očistim zemlju oko sebe. Pažljivo sve pregledam da me ne iznandi kakav Brown snake i razguram razbacanu koru s drveta po zemlji. Raširim šatorsko krilo, izvučem nogare Harris bipoda i lagano se namjestim. Milina. Imam ispred sebe nekoliko sati lova iz zasjede koji obožavam. Laserom mjerim udaljnosti do obližnjih džbunjeva i pamtim udaljnosti. Oko vrata nosim vabilice za lisicu sa zvucima ranjenog zeca i cijuka poljskog miša. Ovo je skoro uvijek dobitna kombinacija, ali ću malo sačekati s lisičjim bluesom jer je još rano za to.
Boje se prelamaju dok vjetar donosi sitni pustinjski pijesak koji se zavlači u svako moguće mjesto. Pažljivo treba čistiti puške, a posebno optiku čije se leće lako i nepovratno izgrebu ako nisi pažljiv pri čišćenju. Namještam bolje pušku, poredam kutiju Hornady 32 gr V-max zrna i štimam Leupold VariX III 6,5-20 x 50 optiku za pucanje na udaljnosti ispred sebe. Optika kristalno čista i dovoljno jaka da mogu klokanu vidjeti krmelje ispod očiju.
Tikka Supervarmint je sama po sebi teška 3,7 kg, a s ovom optikom postaje preteška za nositi na duže distance, ali za ovakav način lova na štetočine je fantastično precizna i stabilna. Teška cijev je 600 mm duga i ne grije se previše od vrućeg zrna koja izbacuje velikom brzinom od 1250 m/s. Zrno je dizajnirano 2004 godine od čahure 222 Reminton Magnum, a zrno je u kalibru .204 ili 5 mm što ga čini jedinstvenim. Varmint zrno eksplodira na dodiru sa štetočinama i efektivno ih eliminira. Trava i žbunje će praviti probleme pri pucanju pa moram osigurati čistu putanju zrna do mete. Kad zrna potroše žljebove cijevi, uvijek se može preurediti tešku cijev 222 R ili 223 R uz razumne troškove.
Polako utonem u optiku ugodno namješten u hladovini drveta i promatram teren ispred sebe. Nakon nekoliko minuta iz suhog potoka se pojave dva zeca i zastanu na maloj čistini pored žbuna. Udahnem i nanišanim u glavu. Krajem oka primjetim grupu klokana koji nestaše u gustoj šumi uplašeni pucnjem. Ponovo pogledam i vidim ulov na istom mjestu. Izbacim čahuru, ponovo napunim i pažljivo pregledavam teren pokušavajući zapamtiti gdje sam odstrijelio zeca. Leupold otkriva i najsitnije detalje, ali širi pogled dvogleda je puno bolji za pretragu. Ubrzo novi gosti stižu iz svojih podzemnih skloništa. Kunići koji haraju ovim predjelima nemilosrdno uništavaju sve pred sobom i iako tijelom mali, prave veliku štetu farmerima i prirodi. Položim centar končanice i šaljem novu pilulu. Salto označi pogodak, a ostali se razbježe. Ponovo mir kojeg kvari kriještanje vrana koje traže svježeg zeca. Ubrzo se dvije lijeno prizemljuju odmah pored kunića. Nišanim i pogodim je. Perje leti na sve strane. Druga nestaje iz vidokruga. Lovac i plijen leže jedno pored drugog. Opet tišina, ništa se ne miče. Sjednem i osmatram dvogledom dok pijem vodu koja je jos hladna. Ništa se ne događa. Pojedem sendvič i jabuku i opet osmatram. Par klokana presjeca horizont i nestaje preko brda. Vjetar povija lišće eukaliptusa i vrućina polako popušta. Počinje mi biti dosadno jer se ništa ne događa. Zov ranjenog zeca iz vabilice lagano se razliježe dolinom. Zov je otužan i dug. Vabim nekoliko puta, a onda stanem i osmatram. Nakon par minuta ponovim i završim cijukom miša. Dug i bolan zečji krik pa kratak i uzbuđen cijuk miša. Osmatram sve oko sebe, ali ne vidim liju.
Dosada me polako nervira i tjera da se krećem.
Ustanem i pogledam na druge strane dok zemlja pod čizmama hrska kao tjestenina za juhu pod rukom uzurbanog kuhara. Hoću zapalitu jednu, ali pušenje može pokvariti lov na lukavu lisicu, a možda izazvati i požar pa nevoljko odustajem. Gledam na drugu stranu i ne vidim ništa interesantno. Pogled vraćam na stari teren dok stojim naslonjen uz drvo. Opet ništa!? Pogledam i primjetim da mog kunića nema. Vrana je još tu, ali kunića definitivno nema. Aha, ipak je tu negdje... šulja se okolo. Izoštrim pogled i pratim i najmanje jaruge i džbunje ne bih li je otkrio. Nigdje je nema. Ponovo zovem i primjetim lisicu kako nosi mog kunića preko jedne čistine i nestaje u šumi preko brda. Opet sam nadmudren po tko zna koji put. Gledam zeca kojeg sam ranije oborio i ipak odlučim da ga donesem. Nožem glatko prerežem sredinu krzna na leđima i za tren ga ogulim i očistim. Operem ruke s malo vode, spremim ga u ruksak i objesim na drvo. Ponovo zalegnem i osmatram i primjetim nekoliko zečeva kako se igraju na jednoj čistini. Odaberem jednog većeg mužjaka i pogodim ga iza vrata. Kolo se razbježi i sve se umiri nakon pucnja. Ovaj put odmah ustajem i donosim zeca i čistim. Nakon čišćenja kupim stvari i mijenjam poziciju na jednu uzvišenu stranu par stotina metara dalje u hladovini. Pogled je još bolji, a sunce je nisko iza leđa. Nakon sat vremena primjetim lisicu kod drveta gdje sam ranije ležao. Ostaci mog mirisa joj ne smetaju jer je miris krvi i zeca jače privlači, a glad je vrag. Čekam pažljivo da je čisto vidim i da se smiri. Sagnuta je i halapljivo ždere ostatke zeca i ne obraća pažnju ni na šta oko sebe. Ciljam vrh ramena sa zadnje strane, promašim za dlaku i zrno se zabije u koru drveta pored nje. Ona se okrene i zbunjeno gleda dok ja brzo ubacujem jo jedan metak u cijev. Ponovo nišanim u lisicu koja je sad u pokretu i ponovo promašim uz oblak prašine iza njenih leđa. Ovaj put ona nestaje brzinom munje u jarugi. Čekam da se pojavi na drugoj strani, ali ona pametno juri kroz kanal i zauvijek nestaje. Odlučim pokupiti stvari, izići na cestu i radijom pozvati ekipu.
Momci ubrzo stižu i nešto kasnije svi užurbano spremamo stvari i čistimo kolibu. Vikend je prošao i vrijeme je za put, sutra je novi radni ran. Dok vozimo kući, prepričavamo događaje iz lova, razglabamo nove planove i slobodne datume. Zahvaljujem Željku na pozivu i organizaciji ovog lijepog vikenda dok prolazimo pored drugih lovaca čiji psi se dovikuju s našima i vjerojatno se hvale jedni drugima koliko su svinja ulovili. Ekipa je bila uigrana, lovilo se sigurno i uspješno, nitko se nije ozlijedio i sve je teklo onako kako nam je božica lova Dijana predodredila.
Čim sam stigao kući, spakiram meso divljači u zamrzivač, očistim pušku i utonem bezbrižno u san jer za dva tjedna idemo nazad. Lov na svinje ne gubi čar ni nakon toliko godina, a svaki novi teren je izazov barem dok ga ne upoznaš u potpunosti. Loviti s ovim momcima je užitak jer se toliko toga može naučiti od njih dok njihova ljubav i briga prema lovačkim psima zadivljuje. |
