Hrvatski lovački portal

Springbok – „Slam“, naziv koji se temelji na lovačkom poimanju kolekcije svih trofeja te vrste ili podvrsta te divljači.

Springbok (Antidorcas marsupialis) spada u vrstu manjih gazela, preferira suha i polupustinjska staništa, otvorene savane a koje uglavnom nalazimo u južnim djelovima Afrike a ponajbolja staništa su oko pustinje Kalahari uz Namibiju i Botswanu i izdvojenim enklavama Južno Afričke republike.

Od svih životinjskih vrsta zabilježeno je da oni stvaraju najveća krda na svijetu. Ženke kao i mužjaci također nose rogove ali dosta tanje.

U Južnoj Africi, a kad su naseljavana ta golema  prostranstva najviše u 18 i 19 stoljeću i kad su krda springboka brojila do 250.000 primjeraka, bilo je neophodno zaustaviti te migracije pa su stotinama kilometara podizane dugačke ograde. Danas je to razumljivo za jednu takvu državu poput JAR-a gdje je stotine gradova i tisuće naselja ali u Namibiji i Botswani još uvijek se springbok zatiče u slobodnoj prirodi u velikom dijelu zemlje.

Umorni od pentranja po brdima I jurnjave za divokozama sjedimo uz kamin I prepricavamo dozivljaje  dok vatra lagano pucketa. U ruci casa Jack Daniels bourbona s kojom se lijeno borim dok se sjecam vjetrometina snjeznih brda I lijepih strmih dolina koje kriju divokoze. Jim Hunter I Slavko Butorac dodaju svoja iskustva I mnogobrojne dozivljaje iz njihovih lovova sto slusam sa paznjom I postovanjem. Razgovor se vraca na jelene I ovogodisnje trofeje. Jim objasnjava razloge I vrijednosti lova visokotrofejne divljaci I uz put me kritizira da prestanem gubiti godine loveci lose I osrednje jelene I da se skoncentriram na lov kakvog dobrog jelena I pocnem traziti drugu divljac dok jos mogu uz brdo. Predlaze nam da pogledamo sta se desava u jednoj gomili brda I vidimo ima li ista gore kvalitetno za odstrijel sto mi sa radoscu prihvacamo.

Kako je odlazak u lov u Južnu Afriku postao prilično zastupljen kod naših lovaca valja upozoriti na jedan detalj a koji se osobito odnosi na Južno Afričku Republiku. Na ovo me upozorilo i zamolilo nekoliko lovaca koji su imali problema sa krpeljima loveći u lovištima istočno i jugoistočno od Johanesburga a u pokrajini nazvanoj Mpumalanga.

Nekolicina lovaca vratilo se sa neugodnim iskustvom ugriza krpelji a posljedice su bile dugotrajne i vrlo neugodne. Čak je nekoliko naših lovaca završilo u bolnici na tjednom tretmanu. Oprez neka bude primaran a zaštita dugom odjećom, po mogućnosti svezanim nogavicama i uskim rukavima. Postoji mogućnost i cijepljenja. Također pregledati se svaki dan najmanje dva puta, tj. nakon svakog povratka iz lova. Krpelja svakako ukloniti čim prije i svakako pripaziti da ne ostane glava u ranici. Također krpelj u stadiju prije pijenja krvi izgleda jako malen, nerijetko kao madež tako da svaki sumnjivi madež pomno proučiti ili zamoliti kolegu lovca da pogleda. Također sam osobno imao neugodno iskustvo sa „madežom“ na boku kojeg sam stjecajem okolnosti primijetio a kolega lovac je krpelja čak i doma donio. Imali smo u svemu tome toliko sreće da nisu bili nosioci zaraze. Ali isto tako neki nisu…ali je jako neugodno iščekivati 30 dana !?

Osmatram kroz napola zamagljenu optiku, teško dišući i pokušavajući stabilizirati pogled na prekrasnog planinskog udvarača koji dominira hladnim i oskudnim vrhovima Južnog otoka na NZL. Ležim u smrznutoj travi, Sako 75 Finlight 3006 u ruci: obraz na kundaku, kundak na ramenu, cijev na nožicama/bipodu dok guram 10.7 g Balistic Tip u ležište. Hod zatvarača smiruje sigurnošću i jedonostavnošću pokreta. Misli lete kao crni oblaci: kad će se opet pojaviti iz šipražja? Što bi sada moj stari rekao? Je li moguće da sam toliko blizu ostvarenja starog sna? Koliko su daleko?