|
Ovaj članak temeljim na iskustvu vlastitog lova na Afričku divljač koje je u mojem prisustvu zadnjih godina palo preko 500 komada.
Saznanja nemaju znanstveni karakter i nije mi intencija polemizirati jer u toj temi ima jako puno prostora, već samo i isključivo buduće lovce uputiti što preporučujem u kontekst takvog i sličnog lova.
Naime sve teorije o kvaliteti zrna i kalibra proizvođača djelomično su točne jer iskustva s «terena» pokazuju znatna odstupanja, a sami proizvođači su prečesto subjektivni isto kao i oni koji ih zastupaju na tržištu.
Zaključujem i stojim iza toga da je sama konstrukcija zrna i njegova težina neusporedivo važnija od samog kalibra i brzine nadasve, kojoj teži većina mlađih lovaca kod odabira karabina za lov.
Navodim primjer kad su u mojoj pratnji, u Namibiji trojica lovaca iz jedne grupe, stjecajem okolnosti lovila istim kalibrom a to je .338 Winchester magnum (8,6mm x 64)
 Prvi lovac je koristio izuzetno mekano i jeftino zrno WINCHESTER POWER POINT od 12,8 grama koje se uslijed velike brzine i mekoće konstrukcije doslovno raspadalo pri udaru u divljač. Tako da nije uopće imalo snage probiti springboka (biomase srnjaka, cca 35 kg.) nego se zadržalo pod kožom na drugoj strani.
 Drugi je koristio REMINGTON CORE LOKT 14,5 grama također rel. mekano i brzo zrno kojim ne odstrijelio gnua (cca 250 kg). Nažalost gnu je otišao s mjesta nastrela gotovo kilometar, ne tako loš pogodak, bez krvnog traga, pronađen živ i dostrijeljen sa još dva takva zrna iz neposredne blizine. Sva tri zrna pronađena su u divljači, gotovo 50 % lakši, penetrirali jedva 30-ak cm.
 Treći i savršen primjer pravilnog odabira istim kalibrom .338 WM. zrnom SPEER GRAND SLAM 16,2 grama, zrno kojim je odstrijeljen eland (900 kg). Eland je u tri sekunde odstrijeljen sa 3 hica, pao u vatri i što je najzanimljivije sva tri zrna su u potpunosti probila takvu grdosiju.
Jednostavan primjer istog kalibra a katastrofalno odabranog laganog i pre-brzog POWER POINTA (jeftinog) i Remington CORE LOKT-a za lov u Africi.
Isto tako bi bilo i u Evropskom lovu prilikom odstrela jelena ili medvjeda naspram srnjaka ili divokoze.
Ovim primjerom a kojih je bezbroj, dolazim do zaključka da je kalibar u drugom planu, brzina samog zrna također toliko nebitna štoviše kod velike brzine dolazi do raspadanja loše kvalitetnih zrna, gubitka težine i samim tim manje penetracije koja je definitivno najvažnija u smislu potpunog probijanja tijela divljači radi krvnog traga.
Savršeni primjer daju iskusni strijelci i balističari koji malim kalibrom, dakle .243 ili čak .223 i kvalitetnim zrnom postižu savršene rezultate odstrela divljači u vitalnu zonu uz kvalitetnu destrukciju organa i samim tim brzog ili pak trenutačnog pada životinje.
 Primjer je nedavno odstrel lavice od 120 kg. Lošim pogotkom u slabine ali značajnim uništenjem velikih žila oba bubrega te obilnim krvarenjem zvijer je otišla doslovno stotinjak metara i nakon pola minute skončala. Zahvaljujući savršenoj konstrukciji Blaserovog CDP zrna u kalibru .300 WM.
Dakle loš pogodak ali izvanredno zrno unatoč neadekvatnom kalibru odradilo je zadaću !
Naveo bih još jedan sjajan primjer u korist savršenstva konstrukcije i kvalitete zrna, izuzetnog poznavanja terminalne balistike i iskustva te zaključio.
 Lovac iz Slovenije ne-zahvalnim kalibrom (laički gledano) odlučio je loviti također elanda. Priliku je imao pucati na gotovo 200 metara što mi se nije osobno svidjelo ali sam dopustio odstrel poznavajući situaciju i s obzirom da je otvorena savana te se može dugo pratiti bijeg odstrijeljenog ranjenog primjerka. Eland je stajao bočno, ali više otpozadi, tzv tričetvrt hitac u zadnja rebra. Nakon hica eland je načinio par koraka i pao. Dok smo mu prišli za manje od minute bio je gotov !?Radilo se o kalibru 30-06, zrno je bilo Barnes-X, 10,6 grama. Eland je tendenciozno s ciljem pogođen u sredinu, zrno je putovalo prema naprijed razarajući jetru i potpuno sasjeklo sve velike žile iznad srca, zaustavivši se pod kožom vrata. Gotovo jedan metar strjelnog kanala.
Da ne spominjem koje smo kritike vlasnika lovišta doživjeli, potpuno neopravdano, zbog izbora kalibra.
Stoga sam slobodan zaključiti na samo ovih nekoliko primjera da je najvažnije prvenstveno iskustvo, sposobnost procijene situacije i vlastitih mogućnosti, kvaliteta odabranog strjeljiva a tek u drugi plan dolazi kalibar koji mnogi mlađi, neiskusni i neupućeni stavljaju na prvo mjesto misleći da će divljač past od straha kad čuje gromoglasan pucanj iz neke ultra-magnum cijevi.
Ovaj dio mog razmišljanja i teksta se odnosi isključivo na lov do 200 metara, gdje se gotovo 95 % divljači odstrijeli na tim daljinama. Razantni kalibri magnumskih sve-mogućnosti su samo i jedino produžena ruka standardnih kalibara na način da samo daljinu odstrela u balističkom smislu produžuju 20 – 30 posto i ništa više.
Većina lovaca odlučuje se na lov u Africi kvalitetnim RWS strjeljivom kao i većinom ostalih europskih proizvođača. Neosporno je kvalitetno i precizno ali doslovno premekano za tu suhu i tvrdu divljač. Iskustvo je pokazalo da se na oko tvrdi TUG i TIG, KEGEL SPITZ gotovo raspadaju, od njih ostaje mali dio, manji od 40 % koji nedovoljno penetrira. Profesonalci gotovo da ne dozvoljavaju lov tim strjeljivom jednostavno iz razloga velikog gubitka i nepronalaska ranjene divljači. Glorificirana Norma ORYX, preporučana za lov na krupnu divljač na osnovu mojih opservacija uopće nema potrebne karakteristike i također je pre mekana.
Zaključio sam da je RWS izvanredan u sporijim kalibrima (8 x 57, 7 x 57…) gdje dolazi do manje ekspanzije zrna koje zadržava veću težinu i dublje prodire. Konstrukcija većine RWS, Norma, da ne govorim Geco ili PPU zrna je jednostavno premekana ! Austrijski, gotovo zaboravljeni ABC je savršen, ali nije više u ponudi !?
Osobno preferiram i preporučujem Američke konstrukcije takozvanih «premium» zrna koje nude gotovo svi proizvođači tamo i koji su se osobito razvili zadnjih petnaestak godina.
I smatram da je puno bolje personalizirati se s puškom koju volite, s kojom ste od početka, koju savršeno poznajete, kojom možete plasirati hitac doista tamo gdje želite nego zazirati od pucnja stravičnih topova gdje upravo u tom trenutku sva čula nesvjesno usredotočujete na opaljenje a preciznost pada u drugi plan. Magnumima samo djelomično popravljate loš pogodak ali ako je divljač pogođena u stomak, but ili je otkinuta noga, svejedno će otići jako daleko a vaš ponos koji vam strašni magnum ulijeva, brzo će se istopiti.
Tekst i fotografije: Đivo Ćurlica, ing. |
