|
6 je sati poslije podne... Ja na terasi vikendice brusim drvo za rukohvat kako bi ga mogao ofarbat. Naime, već sam ga jednom farbao ali sam napravio fuš i to sad treba popravit. U isto vrijeme šaljem poruku svom kolegi lovcu Franji: Danas doček? Odgovara potvrdno... Pošto se SMS-om nemremo dogovorit gdje, on me zove i pada dogovor u 19:00 kod ljekarne... Taj tel poziv mi je savršen alibi da se maknem od posla... A kod ljekarne je dogovor jer ionako moram tamo nekaj kupit...
Ivana dolazi na terasu i vidi fuš koji sam do sad napravio, ipak ja žurim da stignem u lov, makar to ona u tom trenu ne zna... Daj odi budem ja, ti sam odi u ljekarnu... Sad je prilika! Franjo me zvao da idme s njim u lov... Samo odi, budem ja sve riješila da još nekaj ne pokvariš... Operacija uspjela! U žurbi zaboravim dvogled koji mi je jučer ostao u autu kod kolege s kojim sam bio na dočeku...
U 19 se našli, upisali u knjigu, u 19 i 30 bili na mjestu... Tek kaj smo sjeli na 200-250 metara od nas se nekaj žuti... Reko sma sebi, ma nije moguće! Između nas je jarak i bilo bi potrebno pucati s brega na breg! Prostim okom se ne vidi kaj je jer se skriva u grmlju... Namještam tronožac, nekako se Franjo poštela jer ipak je nagib na kojem sjedimo... Lisica... Nakon kaj se na glavu nabila jureći miša, odlučim je vabit Goranovom vabilicom... Opet neko čudno djelovanje... Ova nije lizala jaja nego legla i spavala!!! I to cijeli sat vremena. Nakon prvog fućkanja je dignula uši i čula me, nakon drugog se sklupčala ko pas i spava!
U 20:30 na totalno kontra strani vidim nekaj... Naravno na 400 metara prostim oko ne vidiš točno kaj je ali vidiš da se nekaj miče.... Brzo tražim Franjinu pušku i sam sebe psujem jer nemam dvogled! Z6 radi savršeno i vidim da je riječ o lisici... Sad teži dio, treba Franji objasnit kak da je nađe... Uspjeva kroz minutu dvije... Lisica je otišla i sad slijedi uzbuđenje.... 20 min nakon nje na istom mjestu izlazi srnjak kojeg čekamo... Franjo ga odmah nalazi, ali je to ipak 400+ metara... Trčimo uz brdo i mijenjamo poziciju jer će nam zamaknut za brdo a i trebamo si namaknut nekaj terena da se ne puca na tak daleko. Nakon 100 metara uz brdo i 200 po vrhu brda na skoro 800 m/nm uspuhani dolazimo na košenicu... Evo ga! Ali kao svaki pravi srnjak on ne staje nego ide korakom kao da zna kam ide... Sad smo mu na 300+... Zamaknuo je pak za neki grm... Odlučujemo se još pomaknut! Dolazimo na 150 metara gdje očekujemo da bude izašao... Stavljam tronožac na koji Franjo stavlja 300 win i čekamo. Čekamo. Čekamo! A njega nema... Očito je stari mudrac zeznuo još kojeg lovca,a ovaj puta nas! Već je 21:15... Još koja minuta i krenuli smo doma... Puni dojmova makar metak nije opaljen ali ispunjeni jer te adrenalin strašno pere kad je takva situacija a ti je proživljavaš cijelim tijelom i u društvu si s kolegom s kojim lov i želiš dijelit...
Sjedamo u autu i još smo napeti kad zec stoji na cesti pred autom... U jednom trenu u zrkau napravi trosktruki salto sa premetom i skoro se zabije u auto.... Smijemo se ko bedasti kad nakon 1 km, preko puta nam pređe kuna velika kao lisica.... Moj Franjo komentira da nam sad samo još fali da na jelen skoči na haubu... Nakon 1 km još jedna kuna, ali ova stoji na cesti i u čuđenju gleda Seat Ibizu koja joj se približava... Skače u stranu i ide dalje svojim putem....
Iako nismo niš ulovili vraćamo se doma puni dojmova i impresija ja shvaċajuċi ponovo zakaj je lijepo biti lovac... Mislim si , nije cilj imati zid pun trofeja, niti škrinju punu mesa, nego doživjeti nekaj za pamćenje i to podijelit sa sebi dragim ljudima! |
